IT

Published on May 31st, 2010 | by Nermin Catovic

0

Historija nastanka i glavni uzroci




Katastrofa i pogresna evaluacija finansijskih stanja kompanija kao sto su Barings Banka i Enron dokaz  su da iako finansijski i poslovni izvjestaji prikazuju stanje bez ikakvih nepravilnosti, nekada ne predstavljaju stvarno stanje u kojem se banke ili kompanije nalaze.

Barings banka je bila jedna od najstarijih banki u Londonu do njenog kolapsa 1995.godine radi Nick Leeson-ovih “buducih ugovora”, koji predstavljaju ugovor izmedju dvije strane za prodaju ili kupovinu odredjene imovine standardizovanog kvaliteta i kvantiteta po cijenama dogovorenim za taj dan (buducim cijenama) a kojima se trguje na buducim razmjenama.

Nick Leeson je bio generalni direktor Barings poslovnice u Singapuru. Interesantna je cinjenica da je Leeson uspio zaobici organizacione strukture, normalne revizije i interne kontrole legitimno. Buduci da je on bio voditelj uprave i sef sektora za operacije naseljavanja, uspio je da radi bez ikakvog nadzora iz Londona. Konacno 1995. godine revizori su otkrili prevaru radi za koju je Leeson poslan u zatvor a koja je uzrokovala bankrot Barings banke.
Nakon incidenta i bankrota Barings banke, jedan od glavnih događaja koji su doveli do pooštravanja kontrole i revizije je bio Enron skandal. Enron Corporation bila je jedna od najvecih energetskih kompanija u SAD-u.
Rukovodece osoblje Enron-a korištenjem računovodstvenih rupa i slabih finansijskih izvještavanja bilo je u mogućnosti da sakrije milijade dolara u dugovima koje su bile vezane za neuspijele ponude i projekte. Glavni finansijski direktor Enrona i drugi zaposlenici su uspijeli da dovedu u zabludu Enronov Odbor Direktora i komitet za reviziju oko računovodstvenih pitanja visokog rizika kao i da izvrse pritisak na revizore Arthur Andersen-a kako bi ignorisali probleme.

Efekat koji je Enron afera imala najjasnije se vidi kroz raspad Arthur Andersena, kompanije koja je spadala u red jedne od pet najvecih revizorskih i racunovodstvenih partnerstava u svijetu poznatih kao “Big Five”. Kompanija Arthur Andersen je optužena za sprovedbu nepromišljenih standarda u svojim revizijama radi ogromnih Enron-ovih konsultantskih naknada koje su iznosile 27% svih revizijskih naknada za Arthur Andersen.

Kao posljedica tih finansijskih skandala, uvedeni su novi zakoni i regulative kako bi prosirili poudanost finansijskog izvjestavanja za javne kompanije. Sarbanes-Oxley Zakon iz 2002. godine koji je također poznat kao “Reforma Racunovodstva za javne kompanije i Zakon o zaštiti” je postavio nove ili poboljšane standarda za sve zajednice javnih preduzeca u SAD-u kao i javne računovodstvene kompanije. Sarbanes Oxley Zakon se ne odnosi na privatne kompanije. Zakon također obuhvaća pitanja kao što su nezavisnost i objektivizam revizora, korporativno upravljanje, interne kontrole procjene, i poboljšano finansijsko izvjestavanje.

Sarbanes-Oxley Zakon koji je donesen od strane Senata SAD-a, proširuje posljedice za uništavanje, mijenjanje, odnosno promjene podataka u federalnim istragama ili za pokušaj varanja dioničara kompanije. Zakon također povećava odgovornost revizorskih tvrtki da ostanu objektivne i neovisne od njihovih klijenata.

Zbog toga i sličnih primjera, revizija informacionih sistema i njihovih ciljanih dijelova mora biti revizirana dobro. Informacioni sistemi, tehnologije i njihovi ciljni dijelovi ne mogu se smatrati odvojenim ili izolirane od ostatka kontrole okoline i apsolutno je logično da se pravna regulativa i zahtjevi korporativnog upravljanja (Basel II) trebaju primijeniti na tom dijelu poslovanja.

Bivšega generalnog direktora Enrona Jeffreya Skillinga, koji je proglašen krivim za rukovođenje najvećom korporacijskom prijevarom u povijesti, okružni sud u Houstonu osudio je na 24 godine i četiri mjeseca zatvora. 52-godišnji Skilling je bio glavni menadžer nekadašnjeg energetskog diva Enrona i posljednji od članova uprave koji su kažnjeni zbog računovodstvenih trikova, namještanja poslovnih bilanci i drugih skrivenih poslova. Zbog svega toga propalo je više od 60 milijardi vrijednosti Enrona u dionicama i oko dvije milijarde dolara vrijednosti imovine mirovinskih fondova zaposlenika, a više od 4000 radnika ostalo je bez posla. Određeno mu je i da uplati 50 milijuna dolara u fond za pomoć žrtvama Enrona (za rada u Enronu navodno je izvukao više od 200 milijuna.)

Reference:

  • Howard Chua-Eoan, “Top 25 Crimes of the century”, http://www.time.com/time/2007/crimes/18.html
  • Healy, Paul M.; Krishna G. Palepu (Spring 2003). “The Fall of Enron” (PDF). Journal of Economic Perspectives 17 (2): 15.
  • Sarbanes-Oxley Act of 2002, http://www.soxlaw.com/

Tags: , , , , , , , ,


About the Author

Osnivač portala itrevizija.ba i pristalica edukacije kroz besplatne članke, materijale i međusobne diskusije. Zainteresovan za područja IT revizije, informacione sigurnosti, zaštite podataka, implementacije ISO standarda, kontinuiteta poslovanja i projekt menadžmenta.



Comments are closed.

Back to Top ↑

UA-16409049-1